Home Izbori Ko je dosovski kandidat?

Ko je dosovski kandidat?

122
0
5 oktobar - Srbija izbori
Foto: N1

“Ako se DOS vrati na vlast opljačkaće Srbiju, dovešće do destabilizacije Srbije, ne glasajte za dosovske kandidate, dosovske froncle zanima samo Vučićeva glava…“ poruke su koju neprekidno ponavljaju i na kojoj insistiraju predsednički kandidat Aleksandar Vučić i njegova Srpska napredna stranka u kampanji.

“Ako se DOS vrati na vlast opljačkaće Srbiju, dovešće do destabilizacije Srbije, ne glasajte za dosovske kandidate, dosovske froncle zanima samo Vučićeva glava…“ poruke su koju neprekidno ponavljaju i na kojoj insistiraju predsednički kandidat Aleksandar Vučić i njegova Srpska napredna stranka u kampanji.

Otkud uoči ovih predsedničkih izbora 2017. godine tolika fokusiranost na DOS koji se raspao pre 14 godina?

Ogovor daju analitičari: DOS je sinonim za nešto loše kako bi se prizvala sećanja na period u kojem je zemlja bila u tranzicji a mnogi radnici ostajali bez posla usred privatizacije.

Ali, da li su zaista Saša Janković i Vuk Jeremić kandidati koji uživaju podršku nekadašnjeg DOS-a?

Podsetimo, predsednica Skupštine i funkcionerka SNS Maja Gojković je obrazlažući odluku da suspenduje zasedanja parlamenta tokom kampanje izjavila da se pribojava kako dosovski kandidati planiraju da destabilizuju državu. Ista ta Maja Gojković je samo par godina ranije blisko sarađivala upravo sa strankama nekadašnjeg DOS-a.

Potpredsednik SNS-a Milenko Jovanov, koji je u žižu javnosti došao nakon saopštenja u kojem je Natašu Jeremić označio kao osobu koja upravlja narko kartelom u Srbiji, a koji takođe, ne štedi „dosovske kandidate“ različitih optužbi da su se okupili da pljačkaju i otimaju i sam je jedan od „dosovaca“ jer je do

Od ukupno 11 predsedničkih kandidata jedini koji ima direktne veze sa nekadašnjim DOS-om je lider LSV-a Nenad Čanak. Da li zbog činjenice da su koalicioni partneri koji zajedno čine vlast u Novom Sadu ili ne, SNS pak svoje optužbe na račun „dosovskih kandidata“ ne iznosi protiv njega već protiv Jankovića i Jeremića.
2015. punih 14 godina bio član Demokratske stranke Srbije – stranke koja je bila jedna od glavnih osovina DOS-a.

Pored DSS-a, u nekadašnjoj koaliciji bilo je još 19 stranaka i pokreta. Neki od njih su potpuno nestali sa političke scene u međuvremenu, neki su se stopili sa drugim strankma a neki i dalje postoje i politički su aktivni.

Nekada DOS, sada „rame uz rame“ Vučiću

Jedan od lidera stranaka koje su bile deo DOS-a a sada „rame uz rame“ sa SNS-om i Aleksandrom Vučićem je Rasim Ljajić.

Nekada predsednik Sandžačke demokratske partije a sada Socijaldemokratske partije Srbije, Ljajić je politička ličnost sa najdužim ministarskim stažom u Srbiji pa je od 2000. bio ministar za nacionalne i etničke zajednice, ministar za ljudska i manjinska prava, ministar rada i socijalne politike a od dolaska SNS-a na vlast 2012. obavlja dužnost potpredsednika vlade i ministra za trgovinu i telekomunikacije.

Srpski pokret obnove i Vuk Drašković su inicirali osnivanje DOS-a ali su tik pred izbore napustili koaliciju. Važe od sinonim za DOS ali su se u poslednje tri godine praktično utopili u SNS izlazeći na parlamentarne izbore kao deo koalicije okupljene oko Vučića. Podržali su ga i kao predsedničkog kandidata na aktuelnim izborima.

Vrlo slična situacija je i sa drugom „perjanicom“ nekadašnjeg DOS-a – Velimirom Ilićem i njegovom Novom Srbijom koji su bili u koaliciji sa SNS-om još od izbora 2012. No, njihova saradnja je okončana nedavno kada je lider iz Čačka rešio da raskine savez sa SNS-om iznoseći teške optužbe na račun vladajuće stranke a na aktulenim predsedničkim izborima svoju podršku pružio je kandidatu Vuku Jeremiću.

Nezaobilazni deo vlasti od 2000. godina bila je stranka G17 Plus. Oni su nakon izbora 2012. na kojima su nastupali u koaliciji Ujedinjeni regioni Srbije, postali deo vladajuće koalicije uz SNS i SPS. Tada je Mlađan Dinkić u Vladi naprednjaka i socijalista objedinio funkcije koje je vršio u prethodnim vladama, pa je nakon izbora brinuo o sektorima finansija i privrede. Nakon rekonstrukcije te Vlade, za njega više nije bilo mesta u njoj.

Savez vojvođanskih Mađara je stranka koja se 2000. godine borila za svrgavanje režima Slobodana Miloševića čiji deo je, na poziciji ministra za informisanje, kao nekadašnji član Srpske radikalne stranke, bio i Aleksandar Vučić. Od 2014. godine ta stranka podržava SNS, sada su zajedno na vlasti u pokrajini, a na predsedničkim izborima su njemu pružili podršku u borbi za predsedničku fotelju ističući da je upravo on „garant evropske stabilnosti“.

Nestali sa političke scene
G17, Demokratska alternativa Nebojše Čovića, Socijaldemokratija Vuka Obradovića, Nova demokratija Dušana Mihajlovića, „Liga za Šumadiju“ Branislava Kovačevića, „Reformisti Vojvodine“ Miodraga Isakova, Pokret za demokratsku Srbiju Momčila Perišića kao i „Otpor“ Srđe Popovića. Demokratski centar Dragoljuba Mićunovića postao je deo DS-a dok se Građanski savez Srbije „utopio“ u LDP još 2007.godine. SDU Žarka Koraća odavno ne nastupa samostalno na izborima već na listi LDP koja na ovim izborima nema svog kandidata, niti je nekog zvanično podržala.
Demokratska alternativa Nebojše Čovića je kao stranka prestala da postoji a inače je bila deo originalnog DOS-a. Čović je odigrao važnu ulogu u smeni režima 2000. godine, kao jedan od lidera koalicije a u Vladi Zorana Đinđića bio jedan od potpredsednika. Ipak, novembra 2013. godine je kao kandidat SNS-a izabran za člana privremenog veća Beograda kada je sa mesta gradonačelnika smenjivan Dragan Đilas. Sada je predsednik košarkaškog kluba Crvena Zvezda.

Narodna seljačka stranka koja je 2000. na čelu sa Draganom Veselinovim, a u okviru Koalicije Vojvodina, bila jedna od članica DOS-a, od 2012. godine je, sa novim liderom Marjanom Rističevićem, sastavni deo koalicije okupljene oko Srpske napredne stranke.

Nekadašnja Demohrišćanska stranka Srbiju koju je u vreme DOS-a vodio Vladan Batić a nakon njegove smrti preuzela njegova ćerka Olgica (2011) bila je, takođe, deo koalicije okupljene oko vladajuće SNS u Skupštini nakon izbora 2014.

Građanski savez Srbije više ne postoji a nekadašnji lider te stranke a sada generalni sekretar Saveta za regionalnu stabilnost Goran Svilanović, iako ne politički aktivan, ima samo reči hvale za aktuelnog premijera ističući da on doprinosi stabilnosti u regionu.

Bliski DOS-u, podrška SNS-u

Nebojša Krstić, Goran Vesić, Jelena Trivan – poznata imena iz perioda vladavine Demokratske stranke su nakon promene vlasti promenili i politiku pa su nekada ljuti protivnici postali saradnici. Nekada šefovi kabineta, medijski savetnici i portparoli demokrata postali su zagovornici politike SNS-a i Aleksandra Vučića.

Nekadašnja ministarka iz vremena vladavine DOS-a i guvernerka NBS iz tog perioda Kori Udovički ušla je 2014. u Vladu koju je formirao Aleksandar Vučić i to kao ministarka za državnu upravu i lokalnu samoupravu.

DOS koji nije uz Vučića

Nekadašnji pobednik DOS-a Vojislav Koštunica političku penziju dočekao je u DSS-u koja na ovim izborima ima svog kandidata Aleksandra Popovića.

Demokratska stranka se u međuvremenu podelila na nekoliko stranaka i na ovim izborima podržava Sašu Jankovića. Njemu je podršku dao i Zoran Živković koji je nakon vremena DOS-a izašao iz DS-a i formirao Novu stranku.

Stranka Borisa Tadića, takođe, nastala iz DS-a podržala je Vuka Jeremića.

Summa summarum

Kada se sve ovo ima u vidu – gde su sada i koga podržavaju nekadašnji lideri i funkcioneri Demokratske opozicije Srbije može se zaključiti da većina njih, koji su i dalje politički aktivni, podržava politiku Aleksandra Vučića i SNS.

Izvor: N1

Ostavite vaš komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here