Home Izbori Izlazak na izbore – pravo ili obaveza?

Izlazak na izbore – pravo ili obaveza?

186
0

Biračko ili izborno pravo, kao tekovina demokratskih buržoaskih revolucija, jedno je od najznačajnijih političkih prava građana. Sastoji se od dve komponente: aktivnog biračkog prava – prava građana da biraju i pasivnog biračkog prava – prava građana da budu birani. Iako se o učestvovanju građana kao nosilaca suverenosti u formiranju političke vlasti najčešće govorio kao o pravu, to učestvovanje, kao što ćemo videti, negde može da bude i obaveza.

Naime, iako je to možda čudno i na prvi pogled nerazumljivo, nije mali broj država čiji građani imaju dužnost da izađu na izbore, a ako to ne urade bivaju izloženi sankcijama koje su najčešće u vidu novčane kazne ili kazne društveno-korisnog rada. Neke od država u kojima ova obaveza postoji su Meksiko, Bolivija, Argentina, Brazil, Belgija, Luksemburg, Grčka, Kipar, Egipat, Singapur, Australija, a od nedavno se tu ubraja i naš sused, Bugarska. Ukoliko stanovnik Australije ne izađe na izbore suočava se, u zavisnosti od nivoa izbora, sa kaznom od 20 do 55 dolara, a Bolivijcu koji zanemari ovu svoju građansku dužnost biće zamrznuta plata u naredna tri meseca.

Ono što je dalo podsticaj svim ovim državama, među kojima je čak pet članica Evropske unije, da uvedu obavezno glasanje jeste pre svega motiv da se poveća izlaznost građana na izborima, a samim tim da i izborni rezultat koji se dobija, zbog učestvovanja većeg dela javnog mnjenja, bude demokratskiji. Na ovaj način se građani stimulišu da u izbornom periodu razmišljaju o svom političkom stavu i da ga iznesu na izborima, čime se i njihova odgovornost povećava.

Međutim, ono što se najčešće ističe protiv glasanja kao obaveze jeste shvatanje da je biračko pravo upravo to, pravo, i da građani koje ne privlači nijedan kandidat ili partija ne mogu silom biti naterani da čine neki izbor za koji možda nisu zainteresovani. Takođe, na ovaj način bi svakako bio povećan broj nevažećih listića putem kojih bi građani izražavali svoje nezadovoljstvo što su bili primorani da izađu na biračka mesta. Sa druge strane, političke partije bi umanjile svoje napore da motivišu glasače i unaprede svoje političke programe. I naravno, nameće se jedno logično pitanje: ima li smisla uvoditi obavezno glasanje ako oni koji bi izašli na izbore pod ovakvim pritiskom, jednostavno ne bi glasali ni za koga?

Svakako je sigurno da „neobavezno“ glasanje, naročito u zemljama sa niskom izlaznošću, kao što je naša, može stvoriti pogrešnu predstavu o pravoj volji biračkog tela. Za izbornu listu koja je na parlamentarnim izborima u Srbiji 2014. godine osvojila najveći broj mandata često se kaže da ima podršku oko 50% glasača. Međutim, to i nije baš tako. Naime, izlaznost na izborima te godine bila je 53%, a „pobednička“ izborna lista osvojila je 48%, što bi značilo da je za nju glasala zapravo jedna četvrtina ili oko 25% ukupnog biračkog tela.

Obavezno glasanje u državama uvode one partije koje su na vlasti, a one to čine na osnovu strateškog razmatranja čije pristalice ne izlaze na izbore, njihove ili opozicionih partija. Kada dobiju potrebne podatke, vladajuće partije će odlučiti da uvedu obavezno glasanje samo ako veruju da će tako dovesti na izbore one apstinente koji su više priklonjeni njima, a ne opoziciji.

Nedvosmisleno je da bi uvođenje jedne ovakve vrste obaveze u našoj državi povećalo inače vrlo skromnu izlaznost. Tome u prilog svedoči Australija, u kojoj je izlaznost neverovatnih 91%, ali i Belgija i Luksemburg koji je prate u stopu sa takođe pozamašnih 90%. Međutim, postoje i razvijene države kao što su Danska i Švedska, u kojima glasanje nije obavezno, ali je izlaznost na izborima između 80 i 85%.

Nakon ovoga, ne možemo da se ne zapitamo da li je politička nezainteresovanost razlog tome što polovina građana ne može da od čak 107 stranaka, koliko ih je danas registrovano u Srbiji, nađe onu za koju bi dala svoj glas ili je uzrok možda sasvim drugačije prirode i problem treba rešavati na drugom mestu. Da li su građani krivi sa ovako nisku izlaznost ili upravo oni nasuprot njih, koji im ne nude ništa za šta bi mogli da se opredele?

Milivoje Zlatković
Srbija izbori

Ostavite vaš komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here