Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV) politička organizacija vojvođanskih Hrvata.
Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV) politička organizacija vojvođanskih Hrvata. Statutom je određena kao institucija „u kojoj se oblikuju, izražavaju i zastupaju kolektivni interesi Hrvata u Vojvodini (Bunjevaca, Šokaca i drugih Hrvata u Vojvodini) radi ostvarivanja političkih, kulturnih, gospodarskih i drugih ciljeva”. Član je Hrvatskoga svetskog kongresa (HSK) i Federalne unije evropskih manjina (FUEM).
Na početku demokratskih promena u jugoslavenskom društvu grupa hrvatskih intelektualaca, većinom iz Subotice, artikulisala je potrebu osnivanja političke stranke s glavnim ciljem da se bori za autentične interese Hrvata u Vojvodini. Polazna je pretpostavka bila da jedino politički oblik organizovanosti zajednice može pridonijeti pozitivnom rješavanju položaja i statusa hrvatskog naroda u Vojvodini u tek započetom procesu demokratizacije jugoslovenskog društva.
Najprije je Subotici 13. V. 1990. utemeljen Inicijativni odbor za osnivanje hrvatske društveno-političke organizacije, koji je zatim objavio Proglas o svojim namerama. Nakon toga je 1990. održana osnivačka skupština na kojoj je izabrano vodstvo stranke na čelu s Belom Tonkovićem.
Tokom 1993. i 1994. deo vodstva stranke (pre svega iz Subotice) iselio se u Hrvatsku, što je oslabilo kadrovske potencijale stranke, ali i narušilo stranačku homogenost. Sredinom 1990-ih dolazi do prvog nesuglasja unutar DSHV-a, pri čemu je jedno krilo, koje su činili uglavnom mladi članovi, smatralo da bi trebalo pristupiti formiranju reprezentativnog tela cele hrvatske zajednice u Vojvodini – Hrvatskoga nacionalnog veća, u kojem bi učestvovali i Hrvati iz drugih političkih stranaka, dok je drugo krilo zadržalo stav da se formalno anacionalne i građanski profilisane stranke ne bi trebale baviti pitanjem rešavanja statusa Hrvata u Vojvodini.
Početkom 1997. u Subotici je osnovan Forum hrvatskih institucija i organizacija u Vojvodini (Forum HIOV) radi objedinjavanja delovanja ostalih hrvatskih zadruga u Vojvodini i delegitimizacije i demonopolizacije DSHV-a u zastupanju interesa vojvođanskih Hrvata (osobito na planu kulture i informisanja te redistribucije sredstava).
Potkraj 1998. u Subotici dio članova i dužnosnika DSHV-a, okupljenih oko Foruma, formirao je novu političku stranku – Hrvatski narodni savez (HNS). Nakon smene dugogodišnjega stranačkog lidera Bele Tonkovica polovinom 2003. (od tada je predsednik stranke Petar Kuntić), obe su se stranke ponovno ujedinile u prvoj polovici 2004. pod prvotnim imenom Demokratski savez Hrvata u Vojvodini. Nedugo nakon toga manji dio nezadovoljnika osnovao je u Subotici Hrvatsko-bunjevacko-šokacku stranku.
Političko središte stranke, u kojem je ostvarivala i najbolje izborne rezultate, ostala je Subotica. Na republičkom je nivou kandidat DSHV, kao zajednički kandidat koalicije nekoliko stranaka, jedini put osvojio zastupničko mesto potkraj 1990. na prvim višestranačkim izborima u Srbiji. U skupštini Vojvodine u tri navrata uspeo se izboriti za jedno zastupničko mesto.
Na osnovu ostvarenih izbornih rezultata bio je među strankama na vlasti (u Subotici, na pokrajinskoj razini od 2000.) ili među opozicijom (u vojvođanskoj skupštini do 2000.). Zahvaljujući tomu što je bio član ujedinjene prodemokratske opozicije (Demokratska opozicija Srbije – DOS), koja je srušila režim Slobodana Miloševića, u okrobru 2000. aktivnije učestvuje u vlasti (skupa s HNS-om) do 2004, što je, uz tadašnju dominantnu političku volju te inicijative drugih hrvatskih institucija i organizacija, imalo za rezultat da je hrvatski jezik postao šesti službeni jezik u AP Vojvodini, osnovana je Novinsko-izdavačka ustanova Hrvatska riječ, započeto je obrazovanje na hrvatskom jeziku (u subotičkoj općini i u nekoliko šokackih sela) i dr.
U početku profiliran više kao narodni pokret, DSHV je s vremenom postao manjinska stranka narodnjačke provenijencije, s osnovnim ciljem u insistiranju na kolektivnim pravima i borbi za nacionalnu ravnopravnost vojvođanskih Hrvata.
Programska načela i djelovanje usmjeravani su uvijek prema političkoj realnosti u Vojvodini i Srbiji, uz korišćenje isključivo demokratskih metoda, pri čemu je stranka zadržala samostalnost u zastupanju interesa ovdašnjega hrvatskog stanovništva u odnosu na političke instancije u Zagrebu. U političkoj borbi oslanjao se na koalicije s najjačim mađarskim strankama (Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara, poslije Savez vojvođanskih Mađara), vojvođanskim autonomističkim strankama (Narodna seljačka stranka, Liga socijaldemokrata Vojvodine i dr.) te beogradskim strankama demokratske orijentacije (Savez reformskih snaga, Demokratska stranka itd.).
Izvor: www.dshv.rs
