Home Izbori Zašto intelektualci NE VOLE VUČIĆA

Zašto intelektualci NE VOLE VUČIĆA

82
0
Ratko Božović - Srbija izbori
Foto: Blic/privatna arhiva

Premijer Aleksandar Vučić nema podršku velikog dela intelektualne elite, pre svega onih poznatijih široj javnosti. Iako je u početku vladavine letimično dobio podršku istaknutih pojedinaca, s vremenom se to promenilo.

Čak i neodmereni skandal-majstor poput Donalda Trampa, kandidat za američkog predsednika, ima „svoje“ intelektualce. Svestan je toga i Vučić koji je u više navrata govorio da „nema podršku najelitnijeg dela društva u onome što je osnov svake budućnosti“.

Sociolog Ratko Božović duhovito kaže za „Blic“ da su „intelektualci po definiciji narcisi, a manji narcisi ne vole većeg narcisa“.

– Nije reč o mržnji, već o netoleranciji, nesaglasnosti ili distanci. Vučić nema baš mnogo talenta za demokratsku atmosferu, a ima i prošlost koja ga ne preporučuje. Mislim da nije adekvatno komunicirao. Atmosfera oko njega i u javnom životu je zaleđena – navodi Božović.

On kaže da lično „ne ljubi autoritarni mentalitet“.

– Intelektualci, ako su pravi, oni su antiautoritarci. Dovoljni su već sami sebi i prirodno je da negativno reaguju na autokratske ličnosti u politici – objašnjava Božović.

Politički analitičar Dragomir Anđelković smatra da pre upuštanja u ocenu da li Vučića (ne) podržavaju intelektualne elite, treba napraviti razliku između intelektualaca i društveno prihvaćene intelektualne elite, onih pojedinaca koji su relativno poznati široj javnosti.

– Taj krug intelektualaca koji se pojavljuju u medijima je od 2000. godine povezan sa partijama DOS-a i za poslednjih 15 godina su se ispromovisali. Pod intelektualcima se gotovo uvek misli na njih. Teško se može reći da intelektualci generalno ne vole Vučića. Istraživanja pokazuju da on među visokoobrazovanima ima istu podršku kao DS – tvrdi Anđelković i navodi da među onima koji cene rad premijera ima dekana i univerzitetskih profesora, kao i umetnika i kulturnih radnika.

Pozorišni reditelj Dejan Mijač ističe da se može naći poneki obrazovani akademski građanin koji podržava premijera, ali je razlog za to uvek isti – određena korist.

– Bilo je u početku intelektualaca koji su podržavali zadatke koje je Aleksandar Vučić dobijao od SAD i EU. On je tu šansu iskoristio, ali onda počeo da vlada kako vlada, a to se intelektualcima ne sviđa. I ti koje zovete intelektualcima nisu intelektualci već ljudi koji malo misle svojom glavom i ne podležu mišljenju koje se forsira u javnosti. On ne može biti demokrata. Ali to nije problem za njega i za održavanje na vlasti. Problem može da bude samo u njegovoj ličnoj osetljivosti što ga neko ne voli, ali to za politiku i nije važno – kaže Mijač.

Sociolog Vladimir Vuletić nije siguran da 100 odsto intelektualaca ne podržava Vučića, a ako je tako, „onda je to problem i za njih“.

Intelektualci vole da su najpametniji, a pošto Vučić uvek nastupa sa dozom gotovih rešenja, taj nastup bi mogao intelektualcima da smeta – Vladimir Vuletić, sociolog

– Obični ljudi bi mogli da imaju takav pristup, da vole ili ne vole nekog političara, ali intelektualci bi stvari morali da posmatraju racionalno. Intelektualci vole da su najpametniji, a pošto Vučić uvek nastupa sa dozom gotovih rešenja, taj nastup bi mogao intelektualcima da smeta. Oni teško razdvajaju emotivno i racionalno, pa se dešava da bi racionalno podržali neke poteze koje povlači Vučić kada bi ih vukao neki drugi političar – tvrdi Vuletić.

Da mišljenje intelektualaca „i nije toliko bitno“ smatra bivši američki ambasador u Beogradu Vilijem Montgomeri.

– Ono što je bitno je odgovor na pitanje da li Vučić i njegova vlada Srbiju vode u pozitivnom pravcu uprkos brojnim ekonomskim poteškoćama i složenim političkim izazovima, kako u Srbiji, tako i u inostranstvu. Bitno je da li srpski građani veruju da Vučić ima viziju i odlučnost da poboljša njihov standard života. Odgovor na to pitanje Vučić će saznati uskoro. Dobro je što je zakazao rane izbore, jer će tako videti šta građani misle o njegovom programu – zaključuje Montgomeri za „Blic“.

Bojan Dimitrijević: Srbija je umorna od lidera i ideologija

– Demokratsku stranku su osnovali vodeći intelektualci, ali disidenti iz ‘80-ih godina. Karakteristika tadašnje DS, ali i Srpskog pokreta obnove, recimo, jeste da su ih formirali profesori univerziteta ili književnici, inače kritičari komunističkog režima. Ljudi su imali poverenje u te figure – kaže istoričar Bojan Dimitrijević, jedan od osnivača DS i nastavlja:

– Takođe je postojala ideologija koje danas nema. Ideologiju nacionalizma kao privlačeći faktor zastupali su mnogi intelektualci u to vreme. Na osnivanju DS bili su Zoran Đinđić, profesori Nikola Milošević i Kosta Čavoški, književnik Borislav Pekić, reditelj Aleksandar Petrović, pesnik Gojko Đogo… U SPO su to, recimo, bili književnici Vuk Drašković i Slobodan Rakitić, Milan Komnenić, profesor Jovan Marjanović i drugi. Sva ova imena su privlačila javnost i glasače.

Zašto su se stvari danas promenile? Prvo, demokratske promene 2000. nisu donele očekivani boljitak i drugo, ubistvo premijera dovelo je do apatije u javnosti koja više nije prepoznavala jake figure, a nestala je i ideologija. Među strankama više nema razlike u tom smislu. Nacionalizam je nestao, liberalizam je pokazao da ne vodi društvo u pravu stranu. Srbija je umorna i od lidera i od idelogija.

Izvor: Blic http://www.blic.rs

Ostavite vaš komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here