Home Izbori Izbori – istorija, procedure, pravila, rokovi…

Izbori – istorija, procedure, pravila, rokovi…

293
0
Skupština RS - Srbija izbori
Foto: B92/ Tanjug

Beograd — Parlamentarni izbori čije je održavanje najavio premijer Vučić biće 11. od uspostavljanja višestranačkog sistema 1990. godine i peti vanredni od 2000. godine.

Beograd — Parlamentarni izbori čije je održavanje najavio premijer Vučić biće 11. od uspostavljanja višestranačkog sistema 1990. godine i peti vanredni od 2000. godine.

Istovremeno, to će biti treći parlamentarni izbori za nešto manje od četiri godine.

Od pada režima Slobodana Miloševića u Srbiji parlamentarni izbori su šest puta organizovani. Vanredni su održani 2000, 2003, 2008. i 2014. godine, a redovni 2007. i 2012. godine.

Prema Zakonu o predsedniku, predsednik Republike može na obrazloženi predlog vlade da raspusti Narodnu skupštinu.

Istovremeno sa ukazom o raspuštanju Narodne skupštine predsednik Srbije raspisuje izbore za narodne poslanike, tako da se izbori okončaju najkasnije za 60 dana od dana raspisivanja.

Predsednik Srbije je, prema Zakonu, dužan da u roku od 72 sata donese ukaz kojim na obrazložen predlog vlade raspušta parlament ili da vladu i javnost obavesti o tome da ne prihvata predlog vlade.

Prema Zakonu o izboru narodnih poslanika, od dana raspisivanja do dana održavanja izbora ne može proteći manje od 45 ni više od 60 dana.

Parlament koji je raspušten obavlja samo tekuće i neodložne poslove, određene zakonom. U slučaju proglašenja ratnog ili vanrednog stanja, ponovo se uspostavlja njegova puna nadležnost, koja traje do okončanja ratnog, odnosno vanrednog stanja.

Raspuštanjem Skupštine prestaje mandat i vladi.

Prema Zakonu o vladi, vlada kojoj je prestao mandat može da obavlja samo tekuće poslove i ne može predlagati parlamentu zakone i druge opšte akte niti donositi propise, izuzev ako je njihovo donošenje vezano za zakonski rok ili to nalažu potrebe države, interesi odbrane ili prirodna, privredna ili tehnička nesreća.

Kabinet Aleksandra Vučića izabran je 27. aprila 2014. godine.

Najčešći scenario do sada kada su u pitanju vanredni parlamentarni izbori bili su raspuštanje parlamenta ili ostavka premijera.

Prethodni vanredni parlamentarni izbori održani su u martu 2014. godine, nakon što je tadašnji premijer Ivica Dačić uputio predsedniku Nikoliću obrazložen predlog za raspuštanje parlamenta, a Nikolić potpisao ukaz o raspuštanju skupštine i odluku o raspisivanju vanrednih parlamentarnih izbora.

Po raspisivanju izbora sledi prijavljivanje stranaka za izbornu trku i podnošenje izbornih lista, kao i izborna kampanja.

Stranke koje budu zainteresovane za nastup na izborima imaju rok da izborne liste Republičkoj izbornoj komisiji dostave najkasnije 15 dana pre dana održavanja izbora, a RIK ih proglašava odmah po prijemu ili najkasnije 24 sata od prijema liste.

Kandidate mogu predlagati registrovane političke stranke, koalicije i druge političke organizacije, posebno ili zajedno, kao i grupe građana, a izborna lista je potvrđena ukoliko je potpisima podrži najmanje 10. 000 birača.

Građane na proleće očekuju I pokrajinski I lokalni izbori, pa će izborni ciklus na proleće biti treći opšti izbori.

Izbore za pokrajinski parlament raspisuje predsednik Skupštine Vojvodine, a lokalne izbore predsednik Skupštine Srbije.

Istorija

Građani su poslednji put na birališta za poslanike izlazili 16. marta 2014. godine, kada je lista „Aleksandar Vučic – budućnost u koju verujemo“ trijumfovala sa 158 osvojenih poslaničkih mesta.

Koalicija okupljena oko SPS osvojila je 44 mandata, DS 19, SDS 18, SVM šest, SDA Sandžaka tri i Partija za demokratsko delovanje dva.

To su bili 10. parlamentarni izbori u Srbiji.

Deveti skupštinski izbori u Srbiji održani su 6. maja 2012. godine, kada je koalicija „Pokrenimo Srbiju“, okupljena oko SNS-a preuzela vlast od DS sa osvojenih 73 mandata, a koalicija „Izbor za bolji život“ okupljena oko DS-a 67 mandata.

Trećeplasirani SPS osvojio je tada 44 mandata, a DSS 21 mandat.

Bili su to deveti izbori za narodne poslanike od obnove višestranačkog sistema, na samom početku devedesetih, ali tek treći redovni (pošto je prethodno održano šest vanrednih parlamentarnih izbora).

Na prethodnim parlamentarnim izborima održanim 11. maja 2008. godine najviše mandata u republičkoj skupštini – 102 osvojila je Koalicija „Za evropsku Srbiju“, koju su između ostalih činile DS i G17, a 78 dobila je Srpska radikalna stranka, iz čije poslaničke grupe su se septembra 2008. godine izdvojili pojedini poslanici na čelu sa Tomislavom Nikolićem i formirali novi klub „Napred Srbijo“, koji je brojao 21 člana.

Na tim izborima Demokratska stranka Srbije i Nova Srbija su dobile 29 mandata, Socijalistička partija Srbije-Jedinstvena Srbija-Partija ujedinjenih penzionera Srbije 20, a Liberalno-demokratska partija 12, Savez vojvođanskih Mađara četiri.

Pre toga održani su izbori 21. janaura 2007. godine, kada je u izbornoj trci učestvovalo 20 izbornih lista, a kroz cilj”su prošli radikali sa 81 mandatom, demokrate sa 64, Koalicija DSS – NS sa 47, G17 plus sa 19, socijalisti sa 16, a Koalicija LDP-GSS-SDU-LSV sa 15 osvojenih poslaničkih mandata.

Savez vojvođanskih Mađara dobio je tri, Koalicija Lista za Sandžak dva, a Unija Roma Srbije, Koalicija Albanaca Preševske doline i Romska partija po jednog poslanika u parlamentu.

Na šestim parlamentarnim izborima, održanim 28. decembra 2003. godine, za 250 poslaničkih mesta takmičili su se kandidati sa 19 lista, od kojih je u parlament ušlo šest, a mandate su raspodelili poslanici iz 12 stranaka.

Izbori pre tih održani su 23. decembra 2000. godine, posle pobede koalicije Demokratska opozicija Srbije (DOS) na lokalnim i saveznim izborima u septembru, koja je okupila 18 najznačajnijih opozicionih stranaka.

U izbornoj utakmici tada je učestvovalo svega osam partija i koalicija.

U parlament je ušao DOS sa 176 mandata, SPS je osvojila 37 poslaničkih mesta, radikali 23, a Stranka srpskog jedinstva 14 mandata.

Od 2000. godine na parlamentarnim izborima učestvovalo je manje izbornih lista u odnosu na prethodnu deceniju zbog restriktivnijeg izbornog zakona koji je iz trke izbacio slabe partije, propisujući da partijsku izbornu listu mora da podrži najmanje 10.000 birača.

Prvi višestranački izbori u Srbiji su održani 9. decembra 1990. godine, kada je za 250 poslaničkih mesta konkurisalo 1.707 kandidata koje su predložile 44 stranke, odnosno udruženja građana.

Najviše mandata, 194, pripalo je socijalistima, a u parlament je ušlo još 12 stranaka među kojima SPO, DZVM i DS.

Na narednim prevremenim izborima za parlament Srbije, 20. decembra 1992. godine, u izbornoj trci za republički parlament učestvovalo je čak 205 podnosilaca izbornih lista.

U parlament su ušle SPS, SRS, Demokratski pokret Srbije (DEPOS), sačinjen od 14 stranaka, DZVM i DS, kao još četiri manje stanke.

U izbornu trku 19. decembra 1993. godine ušle su 84 stranke, koalicije i druženja građana sa 216 izbornih lista, a na listama je bilo ukupno 5.094 kandidata.

Cenzus su prešli SPS, (123) DEPOS (45), radikali su osvojili 39 mesta, a DS 29 poslaničkih mesta.

Na tim izborima DSS je izašla iz DEPOS-a i samostalno učešće završila sa sedam mandata, DZVM pet, a Partija za demokratsko delovanje i Demokratska partija Albanaca dobile su dva poslanička mandata.

Naredni izbori, održani su 21. septembra 1997. godine, a izborne liste podnelo je čak 89 stranaka i koalicija.

SPS, koja je u izbornu trku ušla u koaliciji s Jugoslovenskom levicom, (JUL) i Novom demokratijom (ND), osvojila 110 mandata, SRS (82) , SPO (45), a preostalih 13 mandata podelilo je pet manjih stranaka i koalicija.

Na tim izborima nisu učestvovali DS, DSS i GSS.

Izvor: www.b92.net

Ostavite vaš komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here