Home Izbori Embrioni revolucije

Embrioni revolucije

279
0
Direktno - demokratski pokreti - Srbija izbori
Foto: Facebook

Kao i za vreme Miloševića, glavne opozicione snage koncentrišu se na lokalnom nivou. U nekoliko većih gradova Srbije formirani su samoorganizovani pokreti koji dobijaju sve veću podršku. Neki od njih će već sada izaći na lokalne izbore, a neki su se posvetili izgradnji infrastrukture i vaninstitucionalnom delovanju.

Kao i za vreme Miloševića, glavne opozicione snage koncentrišu se na lokalnom nivou. U nekoliko većih gradova Srbije formirani su samoorganizovani pokreti koji dobijaju sve veću podršku. Neki od njih će već sada izaći na lokalne izbore, a neki su se posvetili izgradnji infrastrukture i vaninstitucionalnom delovanju. To su pre svega tri najznačajnija pokreta: Ne da(vi)mo Beograd u Beogradu, Nezadovoljne Nišlije, sa njima u vezi Udruženje predsednika skupštine stanara u Nišu i Lokalni front u Kraljevu. Ono što je specifično za ove pokrete je to što predstavljaju ne samo opoziciju aktuelnom režimu već i čitavom sistemu. Ovi pokreti nastali su kao izraz krize predstavničke demokratije i nepoverenja u političke partije. Svesni da partije, kao autoritarne i nedemokratske strukture, ne mogu da donesu stvarnu promenu, ovi pokreti počivaju striktno na principima direktne demokratije. Snagu crpe pre svega iz masovne podrške koja se manifestuje brojnim protestima protiv štetnih odluka vlasti. Takođe, oni predstavljaju deo šireg, globalnog talasa otpora koji nastaje kao odgovor na globalnu ekonomsku i političku krizu.

Političke partije koje su predvodile otpor protiv autoritarnog režima Slobodana Miloševića nisu ispunile narodna očekivanja. Deceniju i po nakon petooktobarskih promena ponovo klizimo u autoritatizam. Za to vreme su se na vlasti izmenjale razne političke opcije, ali je jasno da nijedna od njih nije radila u interesu naroda. Sve one su radile isključivo u sopstvenom i interesu stranog kapitala, a na štetu građana Srbije. To je dovelo do ogromne apatije i nepoverenja u institucije. Na prošlim izborima, izlaznost je bila jedva oko 50 posto što pokazuje da građani shvataju da nijedna politička partija ne radi u njihovom interesu i ne žele da učestvuju u izborima. Međutim, u takvoj situaciji dolazi do spontanog organizovanja i udruživanja građana kako bi se suprotstavili samovolji arogantnih političara i rešili ključne probleme, prvenstveno na lokalnom nivou. Poučeni iskustvom obojene petooktobarske revolucije, pokreti koji se rađaju se postavljaju kao apsolutni protivnici celokupnoj političkoj eliti i farsi od predstavničke demokratije.

Ovi pokreti predstavljaju eho šireg međunarodnog otpora globalnom kapitalizmu i koorporacijama koje vrše sve agresivniju eksploataciju radne snage i prirode, izazivajući pritom siromaštvo, ratove i klimatske promene. Od demonstracija protiv MMF-a u Sijetlu 1997. godine, svet konstanto zapljuskuju talasi protesta. Occupy Wall Street, Black Lives Matter i pokret koji je izneo kampanju Bernija Sendersa u SAD, previranja u Latinskoj Americi, serija protesta protiv mera štednje u Evropi (pre svega u Španiji i Grčkoj), nemiri u Turskoj itd, neki su od žarišta globalnog pokreta otpora. Ti talasi protesta zahvatili su i Balkan o čemu naročito govore nemiri u Bosni i Makedoniji u poslednje dve godine. Pomenuti pokreti u Srbiji predstavljaju najnoviji deo tog talasa, a pored njih tu su i brojne druge organizacije sa sličnim ciljevima.

Aktivnosti navedenih pokreta uglavnom nisu vođeni ideološkim ili teorijskim motivima već predstavljaju čisto spontano, refleksno organizovanje ljudi radi preživljavanja i izražavanja nezadovoljstva. Međutim, ukoliko teorijski uobličimo realne društvene procese koje stoje iza njih zaključujemo da ovi pokreti ne predstavljaju ništa drugo do čist izraz klasne borbe gubitnika tranizicije protiv elite koja ih je dovela u stanje socijalne bede. Kako se sve više sukobljavaju sa vladajućom klasom oni se sve više radikalizuju, razvijajući pritom sopstvenu klasnu svest.

Iako su relativno skoro formirani, ovi pokreti dobijaju sve veću podršku. Da lokalne vlasti prepoznaju pretnju govori i to da su već nekoliko puta pokušale da ih sabotiraju. Tako se u Beogradu pojavila lažna lista koja se predstavila kao deo inicijative Ne Da(vi)mo Beograd. Članovi ovi organizacije obelodanili su da su iza toga stajali lokalni predstavnici vladajuće SNS. Zatim, članovi Lokalnog fronta su se suočavali sa brojnim preprekama pri predaji liste, dobijali razne pretnje, a čak su i savetovani da odustanu od izlaska na izbore. Nezadovoljne Nišlije su takođe obelodanile da su razne političke opcije pokušale da stupe sa njima u kontakt i da ljude iz partije ubace u njihovu organizaciju. To sve samo govori da su vlasti prepoznale ove organizacije kao ozbiljnu pretnju iz kojih može da se razvije masovni narodni otpor. Stoga i pokušavaju da ih na sve načine da sabotiraju još u začetku.

Ako ćemo po gandijevim koracima, nakon ignorisanja i ismevanja prešli su na fazu suprotstavljanja, a svi znamo šta sledi nakon toga.

Aleksandar Vuksanović – Srbija izbori

Ostavite vaš komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here